Autor: Ana Ljujić
Uvod
Zamislite svet u kojem svako dete drži tablet u rukama pre nego što nauči da veže čizme, a TV ekrani postaju njihovi najpouzdaniji saputnici. U poslednjih 30 godina, ekrani su postali neophodni kao igračke u životima dece, sa uređajima poput pametnih telefona, tableta i računara koji su postali svakodnevni sastavni deo. Ali, koji je cena ove digitalne revolucije? Kako vreme provedeno pred ekranima (od igranja igrica do gledanja video snimaka) utiče na zdravlje, spavanje i razvoj dece? Ovaj pregled literature ima za cilj da odgovori na ova pitanja.
Korišćenje Ekrana Kroz Vreme
Tokom poslednjih nekoliko decenija, globalna upotreba tehnologije drastično je porasla. Na primer, između 2002. i 2007. godine, istočna Evropa je doživela značajan porast u vlasništvu računara i mobilnih telefona, sa porastom od skoro 20% za računare i 40% za mobilne telefone (Pew Research Center, 2007). Ovaj porast u upotrebi tehnologije nije ograničen samo na istočnu Evropu; širom Evropske unije, 94% domaćinstava sada ima pristup internetu, što je značajan porast u odnosu na 80% 2014. godine (Eurostat, 2024). Globalno, pandemija COVID-19 ubrzala je rast interneta, posebno u zemljama sa srednjim i niskim prihodima, rezultirajući sa 1,5 milijardi novih korisnika interneta između 2018. i 2022. godine. Do 2022. godine, broj korisnika interneta dostigao je 5,3 milijarde, pokrivajući dve trećine globalne populacije (Digital Progress and Trends Report 2023, 2024).
U domaćinstvima širom sveta, posebno je značajna upotreba ekran uređaja kao što su tableti i televizori kod dece. Studija u Španiji pokazala je da deca uzrasta od 6 do 7 godina uglavnom koriste tablete i televizore za slobodne aktivnosti poput igranja igrica i gledanja crtanih filmova, sa snažnim fokusom na zabavu, a ne na edukativni sadržaj (Matsumoto et al., 2016). Roditelji očekuju da digitalna tehnologija bude sve značajnija u obrazovanju i budućem radu (Matsumoto et al., 2016). Slično tome, istraživanje u Velikoj Britaniji, koje je sprovela firma Childwise 2015. godine, otkrilo je da deca uzrasta od 7 do 16 godina sada provode u proseku 6,5 sati dnevno pred ekranima, što je značajan porast u odnosu na oko 3 sata 1995. godine. Ovaj trend nije ograničen samo na decu; mladi odrasli između 16 i 24 godine provode u proseku 9 sati i 32 minuta dnevno angažovani sa različitim oblicima medija (Childwise, 2015).
Međutim, zabrinutosti u vezi sa implikacijama ovakvog vremena provedenog pred ekranima dovele su do preporuka od strane zdravstvenih organizacija. I australijska vlada i Američka akademija pedijatara preporučuju da deca mlađa od 2 godine ne koriste ekrane, a deca uzrasta od 2 do 5 godina ne bi smela provoditi više od 1 sata dnevno pred ekranima. Uprkos ovim preporukama, značajan broj mladih dece premašuje ove limite, sa gotovo tri četvrtine australijske dece uzrasta od 2 do 4 godine koja premašuju preporučeno vreme pred ekranima (Australian Government Department of Health, 2013; Australian Bureau of Statistics, 2013).
Uticaj Ekrana na Spavanje
Uticaj vremena provedenog pred ekranima na spavanje javlja se kroz dva glavna mehanizma: izloženost plavoj svetlosti i kognitivna i emocionalna stimulacija. Prvo, plava svetlost koju ekrani emituju poznata je po tome što ometa cirkadijumski ritam tela tako što potiskuje melatonin, hormon koji podržava san. Ovo ometanje može otežati ljudima da zaspe u odgovarajuće vreme (Harvard Health Publishing, 2023). Studija na maloj deci otkrila je da izloženost svetlu pre spavanja dovodi do značajnog smanjenja nivoa melatonina, što otežava uspavljivanje (Hartstein et al., 2022). Takođe, istraživanja dosledno pokazuju da 90% studija ukazuje na povezanost između korišćenja ekran medija i kasnijih odlazaka na spavanje ili smanjenog ukupnog vremena spavanja (Hale et al., 2018). Pored toga, bez obzira na razvojni stadijum, viši nivoi vremena provedenog pred ekranima povezani su sa većim poremećajima sna, što je, zauzvrat, povezano sa višim nivoima problema sa mentalnim zdravljem kod mladih (Parent et al., 2016). Upotreba ekrana pre spavanja može takođe dovesti do kognitivne i emocionalne stimulacije. Angažovanje u različitim aktivnostima na ekranima, poput igranja igrica ili gledanja video snimaka, može povećati fiziološku, emocionalnu i mentalnu uzbuđenost. Ova povišena uzbuđenost može izazvati poteškoće u uspavljivanju (Nagata et al., 2023).
Veza između Spavanja i Mentalnog/Fizičkog Zdravlja
San igra ključnu ulogu i u mentalnom i fizičkom zdravlju, podržavajući niz kognitivnih funkcija i fizioloških procesa. San je integralni deo kognitivnih procesa kao što su konsolidacija pamćenja, učenje i emocionalna regulacija. Studije pokazuju da adekvatan san poboljšava zadržavanje memorije i sposobnost donošenja zaključaka, što podržava uvidljivo i problem-solver razmišljanje (Deak, 2010; Diekelmann, 2014). Pored toga, san olakšava emocionalnu regulaciju, pomažući pojedincima da upravljaju stresom i negativnim emocijama (Al-Abri, 2015). Hronična deprivacija sna, međutim, snažno je povezana sa poremećajem raspoloženja, uključujući anksioznost i depresiju (Al-Abri, 2015). San je takođe od suštinskog značaja za fizičko zdravlje, posebno u podršci imunološkom sistemu i olakšavanju fizičkog oporavka. Tokom sna, telo prolazi kroz restaurativne procese koji jačaju imunološki sistem i pomažu u popravci tkiva i ćelija. Adekvatan san poboljšava sposobnost tela da se bori protiv infekcija i oporavi od fizičkog napora (Mohamed et al., 2019, Peake et al., 2017). Nasuprot tome, nedostatak sna može imati štetne efekte na imunološki sistem, čineći pojedince podložnijim bolestima (Knutson et al., 2008). Takođe, hronična deprivacija sna povećava rizik od razvoja nekoliko ozbiljnih zdravstvenih stanja, uključujući gojaznost, dijabetes i kardiovaskularne bolesti (Knutson et al., 2008). Istraživanja pokazuju da su pojedinci koji konstantno spavaju manje podložniji razvoju metaboličkih poremećaja i kardiovaskularnih problema zbog poremećaja hormonskog balansa i povećane upale (Knutson et al., 2008).
Zaključak
Kako tehnologija nastavlja da se razvija, od suštinskog je značaja da roditelji, edukatori i društvo pronađu ravnotežu između prihvatanja njenih prednosti i ublažavanja njenih rizika. Postavljanjem granica, podsticanjem značenjskih interakcija i prioritetizovanjem aktivnog i zdravog života, možemo voditi decu ka budućnosti u kojoj će tehnologija biti alat za rast, a ne prepreka za dobrobit. Ova ravnoteža treba da bude cilj svakog ko je posvećen odgajanju buduće generacije.
Reference:
© 2020 NTC | Sva prava zadržana | Politika privatnosti